free web stats

Uvezena dobra koja nestanu iz carinskog skladišta se smatraju manjkom na koji se obračunava pdv

UVEZENA DOBRA KOJA NESTANU IZ CARINSKOG SKLADIŠTA SE SMATRAJU MANJKOM NA KOJI SE OBRAČUNAVA PDV.
 
1. Odredbom člana 3. Zakona o porezu na dodatu vrednost propisano je, da su predmet oporezivanja PDV isporuka dobara i pružanje usluga koje poreski obveznik izvrši u Republici uz naknadu, u okviru obavljanja delatnosti, kao i uvoz dobara u Republiku.
Promet dobara, u smislu ovog zakona, a u skladu sa odredbom člana 4. stav 1. Zakona, je prenos prava raspolaganja na telesnim stvarima (dalje: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Sa prometom dobara uz naknadu, prema odredbama stava 4. tačka 1) i stava 5. istog člana Zakona, izjednačava se uzimanje dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika za lične potrebe osnivača, zaposlenih ili drugih lica, pod uslovom da se PDV obračunat u prethodnoj fazi prometa na ta dobra ili njihove sastavne delove može odbiti u potpunosti ili srazmerno.
U skladu sa odredbom člana 2. stav 1. Pravilnika o utvrđivanju šta se smatra uzimanjem i upotrebom dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika, pružanjem usluga i svakim drugim prometom bez naknade i o utvrđivanju uobičajenih količina poslovnih uzoraka i poklona manje vrednosti, uzimanjem dobara, u smislu člana 4. stav 4. tačka 1) Zakona, smatra se uzimanje dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika za sopstvenu potrošnju poreskog obveznika, za lične potrebe osnivača, zaposlenih ili drugih lica (dalje: sopstvena potrošnja).
Odredbom stava 2. istog člana Pravilnika propisano je, da se sopstvenom potrošnjom, u smislu stava 1. ovog člana, smatra naročito:
- davanje dobara na ime naknade za rad, odnosno zarade licu zaposlenom kod poreskog obveznika, odnosno drugom licu koje za poreskog obveznika obavi određene poslove po bilo kom pravnom osnovu;
- uzimanje dobara za sopstvene potrebe poreskog obveznika koje nisu povezane sa njegovom poslovnom delatnošću;
- uzimanje dobara za lične potrebe osnivača, članova njegove porodice i drugih lica;
- svako drugo uzimanje dobara koja su deo poslovne imovine poreskog obveznika u neposlovne svrhe.
Saglasno odredbi člana 3. stav 1. Pravilnika, sopstvenom potrošnjom smatra se i manjak dobara.
Izuzetno od stava 1. ovog člana, sopstvenom potrošnjom ne smatra se manjak dobara koji se može pravdati višom silom ili na drugi propisani način (elementarna nepogoda, krađa, saobraćajni udes i sl.), utvrđen na osnovu akta nadležnog organa, odnosno organizacije, kao i poreski priznat rashod utvrđen u skladu sa propisom kojim se uređuje količina rashoda (kalo, rastur, kvar i lom) na koji se ne plaća PDV (stav 2. člana 3. Pravilnika).
Saglasno navedenim odredbama Zakona i Pravilnika, a s obzirom da se, u konkretnom slučaju, uvezena dobra koja su nestala iz carinskog skladišta (o čemu postoji dokaz carinskog organa - zapisnik o izvršenoj kontroli magacina), ne mogu smatrati manjkom dobara koji se može pravdati višom silom ili na drugi propisani način, na manjak ovih dobara PDV se obračunava i plaća.
Naknada štete koju obveznik PDV potražuje od lica odgovornog za nestanak robe nije predmet oporezivanja PDV.
2. Prema odredbi člana 28. stav 1. Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza obveznik može da ostvari ako dobra nabavljena u Republici ili iz uvoza, uključujući i nabavku opreme, kao i objekata za vršenje delatnosti i ekonomski deljivih celina u okviru tih objekata, odnosno primljene usluge, koristi ili će ih koristiti za promet dobara i usluga:
1) koji je oporeziv PDV;
2) za koji u skladu sa članom 24. ovog zakona postoji oslobođenje od plaćanja PDV;
3) koji je izvršen u inostranstvu, ako bi za taj promet postojalo pravo na odbitak prethodnog poreza da je izvršen u Republici.
Pravo na odbitak prethodnog poreza, prema odredbi člana 28. stav 2. Zakona, obveznik može da ostvari ako poseduje račun izdat od strane drugog obveznika u prometu o iznosu prethodnog poreza, u skladu sa ovim zakonom ili dokument o izvršenom uvozu dobara, u kojem je iskazan prethodni porez, odnosno kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik tako iskazani PDV platio prilikom uvoza.
Odredbom stava 3. istog člana Zakona, propisano je da u poreskom periodu u kojem su ispunjeni uslovi iz st. 1. i 2. člana 28. Zakona, obveznik može da odbije prethodni porez od dugovanog PDV, i to:
1) obračunati i iskazani PDV za promet dobara i usluga, koji je ili će mu biti izvršen od strane drugog obveznika u prometu;
2) PDV koji je plaćen prilikom uvoza dobara.
Saglasno odredbi stava 4. istog člana Zakona, pravo na odbitak prethodnog poreza nastaje danom ispunjenja uslova iz st. 1. do 3. ovog člana.
U skladu sa navedenim zakonskim odredbama, a uz ispunjenje propisanih uslova obveznik PDV koji je platio PDV na uvezena dobra, koja su nestala iz carinskog skladišta (o čemu postoji dokaz carinskog organa - zapisnik o izvršenoj kontroli magacina), ima pravo da PDV plaćen pri uvozu ovih dobara odbije kao prethodni porez.
(Mišljenje Ministarstva finansija, br. 413-00-1223/2006-04 od 4.12.2006. godine)

· Last modified: 2010/07/01 08:35 (external edit)